Dragi moji…
Sorry sto nismo nista napisali vec neko vrijeme – cijelo vrijeme govorimo, kao, idemo napisati nesto vikendom, ali vikendi su nam se nekako pretvorili ili u tulumarenje ili trazenje stvari za stan ili spremanje… Ovo “tulumarenje” se prvenstveno odnosi na vikend kada je bio moj rodendan, kada smo bili vani petak, subotu i nedjelju J…
I tako, svega i svacega nam se izdogadalo od zadnjeg posta… Uselili smo u stan i poceli kupovati nove stvari sve u 16 – sad vec imamo svoje lonce, tanjure, vilice (4), nozeve (isto 4), zlice(hmmmm…4), hehe – mozete konacno doci na veceru – dok vi doputujete, naucit cu pripremiti neki lokalni specijalitet J
I tako sam vam ja u subotu prvi puta kuhala u nasem stanu pravu pravcatu veceru (prije toga nismo imali tanjure…a i sad nismo imali seflenku…pa…ne zelite znati kako smo transportirali jelo u tanjure ;-)…sreca pa sam zivjela u studentskom domu i naucila svakakve trikove, hehe…)! Na meniju su nam bili gulas (a sto ce drugo…) i strudle s jabukama J Pozvali smo na veceru naseg prijatelja Maulena, koji nam se do sada isprofilirao kao najbolji prijatelj ovdje i kojeg smo koristili kao pokusnog kunica za moja jela… Rekao je poslije da je bilo super, al’ sto ce jadan covjek, mora to reci…
Toliko o kulinarskim pustolovinama…
Da, rekla sam vam ranije da cu vas izvjestiti o njihovoj zelenoj trznici (Kok bazaar iliti Green Bazaar)… Slikice ce vam najbolje ilustrirati kako to tamo izgleda – super!!! Meni se bas svidjelo jer mozete naci sve zive zacine (oni koji me od vas zbilja dobro poznaju, znaju koliko to meni u zivotu znaci – mislim, nama je Zdravac morao poslati sve moje zacine iz kuhinje postom u Kazakhstan, sto da vam kazem… ;-)), svakakvo suho voce i slicne proizvode koje ni ne znam sto su i sve ostalo sto se inace na trznici toga tipa moze naci…
Malo o izlascima (opet – ali to nam je bitan dio zivota ovdje…) J
Dakle, ispricala sam vam ranije nase pustolovine iz Soho-a (mjesto gaje smo upoznali onog novinara Engleza)… Bili smo jos koji put poslije tamo i shavtili smo da nam je to, za sada, omiljeno mjesto…
Osim Soho-a, otisli smo jednu vecer u Cubu, malo vidjeti kako to Kazaci zamisljaju latino ritmove…i moramo priznati da su nas veoma ugodno iznenadili! Nije to neko mjesto gdje samo pustaju neke znane nam latino radio hitove – imaju bend koji bas svira pravu latino muziku plus neke tipove koji vam sviraju samo na onim bunjevima sto se drze u krilu pa je to zbilja super za gledati… Ono sto smo primijetili je da vam ovdje vecina ljudi pije koktele kada izadje van, i to (skoro) svaki koktel mozete naruciti u alkoholnoj ili bezalkoholnoj varijanti… I svi jedu neko voce na pladnjevima…sve to skupa izgleda vrlo hedonisticki…
Osim Cube i jos nekih drugih mjesta (npr. lounge bara na vrhu vrlo visoke zgrade s onim muslin zavjesicama i nargilama…), isprobali smo i neke ovdje vrlo popularne nacine zabave… Tako s ponosom (;-)) mogu reci da sam naucila kuglati, igrati ruski biljar (veeeliki stol s malim rupama, tek malo vecim od kugli) i snooker… Mada sam mislila da cu zbog dobrih kuglaskih gena (mama i tata mi super kuglaju – posebno tata J) “briljirati” na kuglani (hehe), to se naravno, ispostavilo kao vrlo netocno i nerealno ocekivanje… Ali, zato sam se pokazala kao prirodni talent za biljar, i to pogotovo ruski (tako kazu decki – Toma plus lokalni prijatelji – s kojima sam igrala), hehe…
Ono sto vam je super ovdje je da ima puno takvih mjesta gaje mozete otici… Mene je posebno iznenadilo da ima jako puno soping centara koji npr. imaju klizaliste unutra… I tako, vani +34C, a ljudi lagano klizu unutra… I da, u jednom od tih centara smo nasli umjetnu stijenu za free climbing (moji FASovci znaju da mi se to svidjelo kad smo bili na teambulidingu u Paklenici J) pa smo se bas sad u subotu navecer isli penjati…i nije bas lako kako izgleda…
Zanimljivo je da vam ovdje sve takve stvari rade i radnim danom i vikendom, i to do kasno po noci pa mozete otici kad god zelite - sve je skoro uvijek otvoreno!
Ovaj post bas nema neki red i program, sorry, pisem sve sto mi padne napamet, ali necete se vi ljutiti, je li…? Ne znam je li vam mogu staviti neku muziku na blog, probat cu pa ako uspijem, poslusajte kazaske hitove (ovo sto cu probati staviti je na kazaskom, ne ruskom i meni se svidjelo…) J
Nase stvari jos nisu stigle, a tamo su nam i CD-i s muzikom pa smo (za sada) ustvari i prisiljeni slusati i lokalnu muziku…
Kao sto neki od vas vec znaju, ja sam sada trebala biti u Moskvi, pa je to otkazano (a i nisam dobila jos vizu za Rusiju – ocekujem je svaki dan), a poslije sam trebala ici na teren u Aksai, mali grad, srediste naftne industrije na samom zapadu Kz-a (samo za ilustraciju, do tamo vam se sasvim pristojnim, normalnim vlakom putuje 3 dana…), ali je taj klijent trebao nekoga tko prica ruski pa sam na kraju uspjela to izbjeci, hehe… Bas sam jucer dala zahtjev i za ukrajinsku vizu, tako da cu u buducnosti na terene, osim u Kz, uglavnom u Rusiju i Ukrajinu. Ali, moguce je da cu ici i u zemlje Europske unije jer su iz Moskovskog ureda bili odusevljeni kada su culi da ne trebam vizu za EU (svi lokalci ovdje je trebaju)… A takodjer, ovdje nemaju predavanja za moje ACCA ispite pa cu bas danas pricati s managericom da me puste u St. Petersburg na ACCA treninge u 10. mjesecu J, nadam se da cu uspjeti… Eto, to je dovoljno o meni za sada…
Toma je u jos u potrazi za poslom, cini nam se da je cijeli Almaty (bar oni ljudi koji odlucuju) jos uvijek na godisnjem… Tako da neke pozitivne pomake ocekujemo uskoro, cim se svi vrate u Almaty… Ono sto smo skuzili do sada je da mu najvecu prepreku predstavlja cinjenica da ne prica ruski…ali i na tome radimo!!! Naime, meni KPMG placa satove ruskog s uciteljicom pa je ona dopustila da mi se Toma besplatno pridruzi J Tako da vec nekih skoro mjesec dana ucimo ruski dva puta tjedno, a nasi nas lokalni prijatelji uce i kazaski…ali to je pretezak jezik, za nas vam je to kao arapski ;-) A kazaski se takodjer pise na cirilici, ali malo drugacijoj od ruske (ima jos dodatnih znakova)… Dobra je vijest da sad vec bez problema citamo rusku cirilicu i sve one njihove dodatne znakove, cak i pisemo…ali malo smo jos uvijek usporeni, hehe ;-) Zvucimo k’o klinci u prvom razredu kad citamo…
Ne znam je li cete vi ovo uspjeti vidjeti, ali ja imam tipkovnicu koja moze raditi i na ruskoj cirilici pa da vam napisem nesto (naravno, za one koji su rodjeni 1982. ili ranije jer ovi mladji mislim da nece znati desifrirati… ;-)):
надам се да чете мочи ово прочитати, хехе…
Samo, slova nisu na istim mjestima (npr. “A” nije na istom mjestu k’o i na latinicnoj tipkovnici…) pa sam jako spora… Ovo su vam ruski znakovi, koje, mi koji smo jos ucili cirilicu, nismo ucili:
Й Ъ Э Ы Я Ё Ь Ю … Mislim da sam ih sve napisala…
Jos jedna stvar koju smo primijetili da je bitno drugacija nego u Hrvatskoj…vecina je stavri ovdje skuplja (nazalost), ali neke stvari kao npr. Coca-cola, cigarete i taxi su neusporedivo jeftiniji… Npr. Marloboro kosta 5kn!!! Coca-cola (2.5 l) je oko 8kn… A za maximum od 15-20 kuna mozete kud god hocete u gradu taksijem (ne “pravim” taksijem, vec ako zaustavite nekoga pokraj ceste…)!
Moda… Uh, doslo je vrijeme i za to, moram vam bar ukratko opisati kako vam to ovdje izgleda… Dakle, imaju super trgovine odjecom i ima jako puno vitkih i zgodnih cura (pogotovo pravih kazaskih cura – citajte: kosookih) koje se super oblace, zadnja moda, recimo – isto kao i cure u Zagrebu… Ali (ovo je veliki ALI), ima dosta cura/zena (pogotovo onih koje su porijeklom Ruskinje – nekosooke) koje se oblace jako, jako lose…neukusno…ruzno…kratko, otvoreno, sve ispada na sve strane, cipkasto, zarke boje, turbo visoke pete (ali ne lijepe – npr. crvene lakirane s debelim potplatima…aaaaaaa!!!!!) i, ono sto je meni najgore, jako su nasminkane, nacrtane, lude za uzasnim manikurama (npr. nije nista neobicno – cak i u KPMG uredu!!!! – vidjeti cure s dugim, spicastim pink noktima sa zvjezdicama)….uzas, uzas, uzas….!!!
Uglavnom, ja to nastojim promatrati kao kulturoloski fenomen, a ja cu dalje nastaviti kupovati u Mangu, Zari i Massimo Dutti-ju (imaju tos ve ovdje)… Joj, da, zaboravila sam nesto reci zenskom dijelu moje citalacke publike – otkrila sam da ovdje imaju Zara home – trgovina koja prodaje stvarno prekrasne stvari za stan (ak imate vremena, pogledajte si na internetu….prekrasno!!!)! Tako da sam bila stvarno presretna kada sam to vidjela…. Ovdje nam KPMG placa namjestanje stana, pa se vec pripremam za veeeliki soping tamo, hehe, tko sretniji od mene!!!! Uh, kada bude trebalo platiti transport stvari u Hrvatsku kada se budemo vracali, bankrotirat cemo...a sta ces... ;-)
Sorry sto nismo nista napisali vec neko vrijeme – cijelo vrijeme govorimo, kao, idemo napisati nesto vikendom, ali vikendi su nam se nekako pretvorili ili u tulumarenje ili trazenje stvari za stan ili spremanje… Ovo “tulumarenje” se prvenstveno odnosi na vikend kada je bio moj rodendan, kada smo bili vani petak, subotu i nedjelju J…
I tako, svega i svacega nam se izdogadalo od zadnjeg posta… Uselili smo u stan i poceli kupovati nove stvari sve u 16 – sad vec imamo svoje lonce, tanjure, vilice (4), nozeve (isto 4), zlice(hmmmm…4), hehe – mozete konacno doci na veceru – dok vi doputujete, naucit cu pripremiti neki lokalni specijalitet J
I tako sam vam ja u subotu prvi puta kuhala u nasem stanu pravu pravcatu veceru (prije toga nismo imali tanjure…a i sad nismo imali seflenku…pa…ne zelite znati kako smo transportirali jelo u tanjure ;-)…sreca pa sam zivjela u studentskom domu i naucila svakakve trikove, hehe…)! Na meniju su nam bili gulas (a sto ce drugo…) i strudle s jabukama J Pozvali smo na veceru naseg prijatelja Maulena, koji nam se do sada isprofilirao kao najbolji prijatelj ovdje i kojeg smo koristili kao pokusnog kunica za moja jela… Rekao je poslije da je bilo super, al’ sto ce jadan covjek, mora to reci…
Toliko o kulinarskim pustolovinama…
Da, rekla sam vam ranije da cu vas izvjestiti o njihovoj zelenoj trznici (Kok bazaar iliti Green Bazaar)… Slikice ce vam najbolje ilustrirati kako to tamo izgleda – super!!! Meni se bas svidjelo jer mozete naci sve zive zacine (oni koji me od vas zbilja dobro poznaju, znaju koliko to meni u zivotu znaci – mislim, nama je Zdravac morao poslati sve moje zacine iz kuhinje postom u Kazakhstan, sto da vam kazem… ;-)), svakakvo suho voce i slicne proizvode koje ni ne znam sto su i sve ostalo sto se inace na trznici toga tipa moze naci…
Malo o izlascima (opet – ali to nam je bitan dio zivota ovdje…) J
Dakle, ispricala sam vam ranije nase pustolovine iz Soho-a (mjesto gaje smo upoznali onog novinara Engleza)… Bili smo jos koji put poslije tamo i shavtili smo da nam je to, za sada, omiljeno mjesto…
Osim Soho-a, otisli smo jednu vecer u Cubu, malo vidjeti kako to Kazaci zamisljaju latino ritmove…i moramo priznati da su nas veoma ugodno iznenadili! Nije to neko mjesto gdje samo pustaju neke znane nam latino radio hitove – imaju bend koji bas svira pravu latino muziku plus neke tipove koji vam sviraju samo na onim bunjevima sto se drze u krilu pa je to zbilja super za gledati… Ono sto smo primijetili je da vam ovdje vecina ljudi pije koktele kada izadje van, i to (skoro) svaki koktel mozete naruciti u alkoholnoj ili bezalkoholnoj varijanti… I svi jedu neko voce na pladnjevima…sve to skupa izgleda vrlo hedonisticki…
Osim Cube i jos nekih drugih mjesta (npr. lounge bara na vrhu vrlo visoke zgrade s onim muslin zavjesicama i nargilama…), isprobali smo i neke ovdje vrlo popularne nacine zabave… Tako s ponosom (;-)) mogu reci da sam naucila kuglati, igrati ruski biljar (veeeliki stol s malim rupama, tek malo vecim od kugli) i snooker… Mada sam mislila da cu zbog dobrih kuglaskih gena (mama i tata mi super kuglaju – posebno tata J) “briljirati” na kuglani (hehe), to se naravno, ispostavilo kao vrlo netocno i nerealno ocekivanje… Ali, zato sam se pokazala kao prirodni talent za biljar, i to pogotovo ruski (tako kazu decki – Toma plus lokalni prijatelji – s kojima sam igrala), hehe…
Ono sto vam je super ovdje je da ima puno takvih mjesta gaje mozete otici… Mene je posebno iznenadilo da ima jako puno soping centara koji npr. imaju klizaliste unutra… I tako, vani +34C, a ljudi lagano klizu unutra… I da, u jednom od tih centara smo nasli umjetnu stijenu za free climbing (moji FASovci znaju da mi se to svidjelo kad smo bili na teambulidingu u Paklenici J) pa smo se bas sad u subotu navecer isli penjati…i nije bas lako kako izgleda…
Zanimljivo je da vam ovdje sve takve stvari rade i radnim danom i vikendom, i to do kasno po noci pa mozete otici kad god zelite - sve je skoro uvijek otvoreno!
Ovaj post bas nema neki red i program, sorry, pisem sve sto mi padne napamet, ali necete se vi ljutiti, je li…? Ne znam je li vam mogu staviti neku muziku na blog, probat cu pa ako uspijem, poslusajte kazaske hitove (ovo sto cu probati staviti je na kazaskom, ne ruskom i meni se svidjelo…) J
Nase stvari jos nisu stigle, a tamo su nam i CD-i s muzikom pa smo (za sada) ustvari i prisiljeni slusati i lokalnu muziku…
Kao sto neki od vas vec znaju, ja sam sada trebala biti u Moskvi, pa je to otkazano (a i nisam dobila jos vizu za Rusiju – ocekujem je svaki dan), a poslije sam trebala ici na teren u Aksai, mali grad, srediste naftne industrije na samom zapadu Kz-a (samo za ilustraciju, do tamo vam se sasvim pristojnim, normalnim vlakom putuje 3 dana…), ali je taj klijent trebao nekoga tko prica ruski pa sam na kraju uspjela to izbjeci, hehe… Bas sam jucer dala zahtjev i za ukrajinsku vizu, tako da cu u buducnosti na terene, osim u Kz, uglavnom u Rusiju i Ukrajinu. Ali, moguce je da cu ici i u zemlje Europske unije jer su iz Moskovskog ureda bili odusevljeni kada su culi da ne trebam vizu za EU (svi lokalci ovdje je trebaju)… A takodjer, ovdje nemaju predavanja za moje ACCA ispite pa cu bas danas pricati s managericom da me puste u St. Petersburg na ACCA treninge u 10. mjesecu J, nadam se da cu uspjeti… Eto, to je dovoljno o meni za sada…
Toma je u jos u potrazi za poslom, cini nam se da je cijeli Almaty (bar oni ljudi koji odlucuju) jos uvijek na godisnjem… Tako da neke pozitivne pomake ocekujemo uskoro, cim se svi vrate u Almaty… Ono sto smo skuzili do sada je da mu najvecu prepreku predstavlja cinjenica da ne prica ruski…ali i na tome radimo!!! Naime, meni KPMG placa satove ruskog s uciteljicom pa je ona dopustila da mi se Toma besplatno pridruzi J Tako da vec nekih skoro mjesec dana ucimo ruski dva puta tjedno, a nasi nas lokalni prijatelji uce i kazaski…ali to je pretezak jezik, za nas vam je to kao arapski ;-) A kazaski se takodjer pise na cirilici, ali malo drugacijoj od ruske (ima jos dodatnih znakova)… Dobra je vijest da sad vec bez problema citamo rusku cirilicu i sve one njihove dodatne znakove, cak i pisemo…ali malo smo jos uvijek usporeni, hehe ;-) Zvucimo k’o klinci u prvom razredu kad citamo…
Ne znam je li cete vi ovo uspjeti vidjeti, ali ja imam tipkovnicu koja moze raditi i na ruskoj cirilici pa da vam napisem nesto (naravno, za one koji su rodjeni 1982. ili ranije jer ovi mladji mislim da nece znati desifrirati… ;-)):
надам се да чете мочи ово прочитати, хехе…
Samo, slova nisu na istim mjestima (npr. “A” nije na istom mjestu k’o i na latinicnoj tipkovnici…) pa sam jako spora… Ovo su vam ruski znakovi, koje, mi koji smo jos ucili cirilicu, nismo ucili:
Й Ъ Э Ы Я Ё Ь Ю … Mislim da sam ih sve napisala…
Jos jedna stvar koju smo primijetili da je bitno drugacija nego u Hrvatskoj…vecina je stavri ovdje skuplja (nazalost), ali neke stvari kao npr. Coca-cola, cigarete i taxi su neusporedivo jeftiniji… Npr. Marloboro kosta 5kn!!! Coca-cola (2.5 l) je oko 8kn… A za maximum od 15-20 kuna mozete kud god hocete u gradu taksijem (ne “pravim” taksijem, vec ako zaustavite nekoga pokraj ceste…)!
Moda… Uh, doslo je vrijeme i za to, moram vam bar ukratko opisati kako vam to ovdje izgleda… Dakle, imaju super trgovine odjecom i ima jako puno vitkih i zgodnih cura (pogotovo pravih kazaskih cura – citajte: kosookih) koje se super oblace, zadnja moda, recimo – isto kao i cure u Zagrebu… Ali (ovo je veliki ALI), ima dosta cura/zena (pogotovo onih koje su porijeklom Ruskinje – nekosooke) koje se oblace jako, jako lose…neukusno…ruzno…kratko, otvoreno, sve ispada na sve strane, cipkasto, zarke boje, turbo visoke pete (ali ne lijepe – npr. crvene lakirane s debelim potplatima…aaaaaaa!!!!!) i, ono sto je meni najgore, jako su nasminkane, nacrtane, lude za uzasnim manikurama (npr. nije nista neobicno – cak i u KPMG uredu!!!! – vidjeti cure s dugim, spicastim pink noktima sa zvjezdicama)….uzas, uzas, uzas….!!!
Uglavnom, ja to nastojim promatrati kao kulturoloski fenomen, a ja cu dalje nastaviti kupovati u Mangu, Zari i Massimo Dutti-ju (imaju tos ve ovdje)… Joj, da, zaboravila sam nesto reci zenskom dijelu moje citalacke publike – otkrila sam da ovdje imaju Zara home – trgovina koja prodaje stvarno prekrasne stvari za stan (ak imate vremena, pogledajte si na internetu….prekrasno!!!)! Tako da sam bila stvarno presretna kada sam to vidjela…. Ovdje nam KPMG placa namjestanje stana, pa se vec pripremam za veeeliki soping tamo, hehe, tko sretniji od mene!!!! Uh, kada bude trebalo platiti transport stvari u Hrvatsku kada se budemo vracali, bankrotirat cemo...a sta ces... ;-)
I, za kraj, nesto za sve sportske fanove koji citaju ovaj blog... Ako ste sport-fan, sigurno ste culi za Alexandera Vinokourova - biciklist, vozi za Astana team (glavni grad Kza-a, op.a. ;-)), ocekivalo se da bi ove godine mogao osvojiti Tour de France...medjutim, optuzen je za doping tijekom Tour de France-a pa nista od osvajanja (to je bio veliki skandal prije nekih 3 tjedna...). Uglavnom, sad u nedjelju smo bili u jednoj finoj slasticarni i nas priajtelj Maulen ugleda Vinokourova. Nakon par telefonskih poziva, doslo je jos nekoliko decki, pravih biciklistickih fanova pa su se decki lijepo slikali s Vinokourovim i on im je dao autograme i tako to... Ja sam cuvala stol za to vrijeme pa se nisam slikala s njim, ali sam se zato slikala s mojim prijateljem Ernarom (na ledjima mu pise Nakisbekov - njegovo prezime), pravili smo se kao da je on neki poznati nogometas, hehe (lud je za nogometom - ima svoje prezime na dresovima svih svojih omiljenih nogometnih klubova, a Malika, njegova kcer, ima mali dres sa svojim imenom...presmijesno...), a stavila sam vam i jednu sliku s Malikom (preslatka je :-))! Inace, za one koji ne znaju, on je glavni "krivac" sto smo mi u Kz-u. Ustvari, zanimljivo je da je bas danas (28.8.) tocno godinu dana kako sam upoznala njega i Azamata u Budimpesti...
Eto, svi oni koji su mi se bunili da nismo nista stavili na blog...sad cete pozeljeti da nista ne stavim neko vrijeme, hehe ;-)
Puno vas vole i misle na vas vasi
Toma & Iris
Zbilja (o tome ne zelim pisati na blogu, ali bas nas zna uloviti nostalgija…i to cesto…)
Eto, svi oni koji su mi se bunili da nismo nista stavili na blog...sad cete pozeljeti da nista ne stavim neko vrijeme, hehe ;-)
Puno vas vole i misle na vas vasi
Toma & Iris
Zbilja (o tome ne zelim pisati na blogu, ali bas nas zna uloviti nostalgija…i to cesto…)
