utorak, 28. kolovoza 2007.

Evo nas opet :-) ...































































































































































































Dragi moji…

Sorry sto nismo nista napisali vec neko vrijeme – cijelo vrijeme govorimo, kao, idemo napisati nesto vikendom, ali vikendi su nam se nekako pretvorili ili u tulumarenje ili trazenje stvari za stan ili spremanje… Ovo “tulumarenje” se prvenstveno odnosi na vikend kada je bio moj rodendan, kada smo bili vani petak, subotu i nedjelju J…

I tako, svega i svacega nam se izdogadalo od zadnjeg posta… Uselili smo u stan i poceli kupovati nove stvari sve u 16 – sad vec imamo svoje lonce, tanjure, vilice (4), nozeve (isto 4), zlice(hmmmm…4), hehe – mozete konacno doci na veceru – dok vi doputujete, naucit cu pripremiti neki lokalni specijalitet J

I tako sam vam ja u subotu prvi puta kuhala u nasem stanu pravu pravcatu veceru (prije toga nismo imali tanjure…a i sad nismo imali seflenku…pa…ne zelite znati kako smo transportirali jelo u tanjure ;-)…sreca pa sam zivjela u studentskom domu i naucila svakakve trikove, hehe…)! Na meniju su nam bili gulas (a sto ce drugo…) i strudle s jabukama J Pozvali smo na veceru naseg prijatelja Maulena, koji nam se do sada isprofilirao kao najbolji prijatelj ovdje i kojeg smo koristili kao pokusnog kunica za moja jela… Rekao je poslije da je bilo super, al’ sto ce jadan covjek, mora to reci…

Toliko o kulinarskim pustolovinama…

Da, rekla sam vam ranije da cu vas izvjestiti o njihovoj zelenoj trznici (Kok bazaar iliti Green Bazaar)… Slikice ce vam najbolje ilustrirati kako to tamo izgleda – super!!! Meni se bas svidjelo jer mozete naci sve zive zacine (oni koji me od vas zbilja dobro poznaju, znaju koliko to meni u zivotu znaci – mislim, nama je Zdravac morao poslati sve moje zacine iz kuhinje postom u Kazakhstan, sto da vam kazem… ;-)), svakakvo suho voce i slicne proizvode koje ni ne znam sto su i sve ostalo sto se inace na trznici toga tipa moze naci…

Malo o izlascima (opet – ali to nam je bitan dio zivota ovdje…) J

Dakle, ispricala sam vam ranije nase pustolovine iz Soho-a (mjesto gaje smo upoznali onog novinara Engleza)… Bili smo jos koji put poslije tamo i shavtili smo da nam je to, za sada, omiljeno mjesto…

Osim Soho-a, otisli smo jednu vecer u Cubu, malo vidjeti kako to Kazaci zamisljaju latino ritmove…i moramo priznati da su nas veoma ugodno iznenadili! Nije to neko mjesto gdje samo pustaju neke znane nam latino radio hitove – imaju bend koji bas svira pravu latino muziku plus neke tipove koji vam sviraju samo na onim bunjevima sto se drze u krilu pa je to zbilja super za gledati… Ono sto smo primijetili je da vam ovdje vecina ljudi pije koktele kada izadje van, i to (skoro) svaki koktel mozete naruciti u alkoholnoj ili bezalkoholnoj varijanti… I svi jedu neko voce na pladnjevima…sve to skupa izgleda vrlo hedonisticki…

Osim Cube i jos nekih drugih mjesta (npr. lounge bara na vrhu vrlo visoke zgrade s onim muslin zavjesicama i nargilama…), isprobali smo i neke ovdje vrlo popularne nacine zabave… Tako s ponosom (;-)) mogu reci da sam naucila kuglati, igrati ruski biljar (veeeliki stol s malim rupama, tek malo vecim od kugli) i snooker… Mada sam mislila da cu zbog dobrih kuglaskih gena (mama i tata mi super kuglaju – posebno tata J) “briljirati” na kuglani (hehe), to se naravno, ispostavilo kao vrlo netocno i nerealno ocekivanje… Ali, zato sam se pokazala kao prirodni talent za biljar, i to pogotovo ruski (tako kazu decki – Toma plus lokalni prijatelji – s kojima sam igrala), hehe…

Ono sto vam je super ovdje je da ima puno takvih mjesta gaje mozete otici… Mene je posebno iznenadilo da ima jako puno soping centara koji npr. imaju klizaliste unutra… I tako, vani +34C, a ljudi lagano klizu unutra… I da, u jednom od tih centara smo nasli umjetnu stijenu za free climbing (moji FASovci znaju da mi se to svidjelo kad smo bili na teambulidingu u Paklenici J) pa smo se bas sad u subotu navecer isli penjati…i nije bas lako kako izgleda…

Zanimljivo je da vam ovdje sve takve stvari rade i radnim danom i vikendom, i to do kasno po noci pa mozete otici kad god zelite - sve je skoro uvijek otvoreno!

Ovaj post bas nema neki red i program, sorry, pisem sve sto mi padne napamet, ali necete se vi ljutiti, je li…? Ne znam je li vam mogu staviti neku muziku na blog, probat cu pa ako uspijem, poslusajte kazaske hitove (ovo sto cu probati staviti je na kazaskom, ne ruskom i meni se svidjelo…) J

Nase stvari jos nisu stigle, a tamo su nam i CD-i s muzikom pa smo (za sada) ustvari i prisiljeni slusati i lokalnu muziku…

Kao sto neki od vas vec znaju, ja sam sada trebala biti u Moskvi, pa je to otkazano (a i nisam dobila jos vizu za Rusiju – ocekujem je svaki dan), a poslije sam trebala ici na teren u Aksai, mali grad, srediste naftne industrije na samom zapadu Kz-a (samo za ilustraciju, do tamo vam se sasvim pristojnim, normalnim vlakom putuje 3 dana…), ali je taj klijent trebao nekoga tko prica ruski pa sam na kraju uspjela to izbjeci, hehe… Bas sam jucer dala zahtjev i za ukrajinsku vizu, tako da cu u buducnosti na terene, osim u Kz, uglavnom u Rusiju i Ukrajinu. Ali, moguce je da cu ici i u zemlje Europske unije jer su iz Moskovskog ureda bili odusevljeni kada su culi da ne trebam vizu za EU (svi lokalci ovdje je trebaju)… A takodjer, ovdje nemaju predavanja za moje ACCA ispite pa cu bas danas pricati s managericom da me puste u St. Petersburg na ACCA treninge u 10. mjesecu J, nadam se da cu uspjeti… Eto, to je dovoljno o meni za sada…

Toma je u jos u potrazi za poslom, cini nam se da je cijeli Almaty (bar oni ljudi koji odlucuju) jos uvijek na godisnjem… Tako da neke pozitivne pomake ocekujemo uskoro, cim se svi vrate u Almaty… Ono sto smo skuzili do sada je da mu najvecu prepreku predstavlja cinjenica da ne prica ruski…ali i na tome radimo!!! Naime, meni KPMG placa satove ruskog s uciteljicom pa je ona dopustila da mi se Toma besplatno pridruzi J Tako da vec nekih skoro mjesec dana ucimo ruski dva puta tjedno, a nasi nas lokalni prijatelji uce i kazaski…ali to je pretezak jezik, za nas vam je to kao arapski ;-) A kazaski se takodjer pise na cirilici, ali malo drugacijoj od ruske (ima jos dodatnih znakova)… Dobra je vijest da sad vec bez problema citamo rusku cirilicu i sve one njihove dodatne znakove, cak i pisemo…ali malo smo jos uvijek usporeni, hehe ;-) Zvucimo k’o klinci u prvom razredu kad citamo…

Ne znam je li cete vi ovo uspjeti vidjeti, ali ja imam tipkovnicu koja moze raditi i na ruskoj cirilici pa da vam napisem nesto (naravno, za one koji su rodjeni 1982. ili ranije jer ovi mladji mislim da nece znati desifrirati… ;-)):

надам се да чете мочи ово прочитати, хехе…

Samo, slova nisu na istim mjestima (npr. “A” nije na istom mjestu k’o i na latinicnoj tipkovnici…) pa sam jako spora… Ovo su vam ruski znakovi, koje, mi koji smo jos ucili cirilicu, nismo ucili:

Й Ъ Э Ы Я Ё Ь Ю … Mislim da sam ih sve napisala…

Jos jedna stvar koju smo primijetili da je bitno drugacija nego u Hrvatskoj…vecina je stavri ovdje skuplja (nazalost), ali neke stvari kao npr. Coca-cola, cigarete i taxi su neusporedivo jeftiniji… Npr. Marloboro kosta 5kn!!! Coca-cola (2.5 l) je oko 8kn… A za maximum od 15-20 kuna mozete kud god hocete u gradu taksijem (ne “pravim” taksijem, vec ako zaustavite nekoga pokraj ceste…)!

Moda… Uh, doslo je vrijeme i za to, moram vam bar ukratko opisati kako vam to ovdje izgleda… Dakle, imaju super trgovine odjecom i ima jako puno vitkih i zgodnih cura (pogotovo pravih kazaskih cura – citajte: kosookih) koje se super oblace, zadnja moda, recimo – isto kao i cure u Zagrebu… Ali (ovo je veliki ALI), ima dosta cura/zena (pogotovo onih koje su porijeklom Ruskinje – nekosooke) koje se oblace jako, jako lose…neukusno…ruzno…kratko, otvoreno, sve ispada na sve strane, cipkasto, zarke boje, turbo visoke pete (ali ne lijepe – npr. crvene lakirane s debelim potplatima…aaaaaaa!!!!!) i, ono sto je meni najgore, jako su nasminkane, nacrtane, lude za uzasnim manikurama (npr. nije nista neobicno – cak i u KPMG uredu!!!! – vidjeti cure s dugim, spicastim pink noktima sa zvjezdicama)….uzas, uzas, uzas….!!!

Uglavnom, ja to nastojim promatrati kao kulturoloski fenomen, a ja cu dalje nastaviti kupovati u Mangu, Zari i Massimo Dutti-ju (imaju tos ve ovdje)… Joj, da, zaboravila sam nesto reci zenskom dijelu moje citalacke publike – otkrila sam da ovdje imaju Zara home – trgovina koja prodaje stvarno prekrasne stvari za stan (ak imate vremena, pogledajte si na internetu….prekrasno!!!)! Tako da sam bila stvarno presretna kada sam to vidjela…. Ovdje nam KPMG placa namjestanje stana, pa se vec pripremam za veeeliki soping tamo, hehe, tko sretniji od mene!!!! Uh, kada bude trebalo platiti transport stvari u Hrvatsku kada se budemo vracali, bankrotirat cemo...a sta ces... ;-)






























I, za kraj, nesto za sve sportske fanove koji citaju ovaj blog... Ako ste sport-fan, sigurno ste culi za Alexandera Vinokourova - biciklist, vozi za Astana team (glavni grad Kza-a, op.a. ;-)), ocekivalo se da bi ove godine mogao osvojiti Tour de France...medjutim, optuzen je za doping tijekom Tour de France-a pa nista od osvajanja (to je bio veliki skandal prije nekih 3 tjedna...). Uglavnom, sad u nedjelju smo bili u jednoj finoj slasticarni i nas priajtelj Maulen ugleda Vinokourova. Nakon par telefonskih poziva, doslo je jos nekoliko decki, pravih biciklistickih fanova pa su se decki lijepo slikali s Vinokourovim i on im je dao autograme i tako to... Ja sam cuvala stol za to vrijeme pa se nisam slikala s njim, ali sam se zato slikala s mojim prijateljem Ernarom (na ledjima mu pise Nakisbekov - njegovo prezime), pravili smo se kao da je on neki poznati nogometas, hehe (lud je za nogometom - ima svoje prezime na dresovima svih svojih omiljenih nogometnih klubova, a Malika, njegova kcer, ima mali dres sa svojim imenom...presmijesno...), a stavila sam vam i jednu sliku s Malikom (preslatka je :-))! Inace, za one koji ne znaju, on je glavni "krivac" sto smo mi u Kz-u. Ustvari, zanimljivo je da je bas danas (28.8.) tocno godinu dana kako sam upoznala njega i Azamata u Budimpesti...

Eto, svi oni koji su mi se bunili da nismo nista stavili na blog...sad cete pozeljeti da nista ne stavim neko vrijeme, hehe ;-)

Puno vas vole i misle na vas vasi

Toma & Iris

Zbilja (o tome ne zelim pisati na blogu, ali bas nas zna uloviti nostalgija…i to cesto…)

subota, 4. kolovoza 2007.

I Toma bi nesto "napisao"...ali Iris tipka ;-)

Dragi nasi,

nedjelja, 12:50 po lokalnom vremenu, a mi vec vrijedno, k'o pcelice, oprali par masina vesa, povjesali to po svim mjestima u stanu po kojima se moze nesto vjesati (nemamo susilo jos - hehehe...) i put pod noge, u moj ured samo da vam nesto novoga napisemo :-) ...

Posto se do sada ja nisam javljao (bar ne putem bloga), zelim Vam sad napisati par recenica kako ja dozivljavam sve ovo...(Toma).

Dakle, Iris je puno toga vec napisala i u svemu se slazem s njom, ali ja ipak trebam vas....
Nije to isto, pogotovo jer ne znamo jezik (to je najveci problem, bar za mene). Svi znate da ja volim puno pricati i da je jezik ono cime se priblizavam ljudima. Imamo par dobrih prijatelja ovdje, jako se trude oko nas i pokazuju nam sve stvari za koje smatraju da bi nam bile zanimljive. Jedva cekam da naucim pricati...

Dakle, kao sto je vec spomenuto, nocni zivot im je jako dobar, ali nije bas jeftin (kao i puno toga u Almaty-ju). U boljim klubovima i kaficima se naplacuje ulaz, a u nekima i stol. Jedina prednost u usporedbi s nasim kaficima je ta, da ako platite stol, sjednete za njega, narucite cugu i nakon toga odete plesati ili nesto...nitko vam nece sjesti za stol (uvaliti se) i smijati vam se kad dodete natrag za svoj stol. Ljudi su drugaciji od nas, paze na puno toga, sitnice koje su nama obicne njih mogu uvrijediti (to Sinisa najbolje zna, jer da kaze nekom Kazakhu ono sto govori meni...ne bi imao nijednog prijatelja :))...

Meni je jos uvijek sve zanimljivo i svaki dan je nova avantura. Uglavnom mi je dosadno jer jos nemam posao, ali na dobrom smo putu da i to rijesimo. Isao sam na par razgovora za posao tako da cekamo odgovore (nadam se pozitivne).

Stan...to je prica za sebe. Ne biste vjerovali koje ljudi divlje cijene imaju. Ne mozete kupiti komad zemlje za gradiliste (u sirem centru grada) bez 2 - 3 mil usd. Stan u kojem mi zivimo je u staroj zgradi sa starim namjestajem, a kosta 1000 usd mjesecno i to ako placamo 3 mjeseca unaprijed?!? U Zagrebu bi zbilja za tu lovu mogli zivjeti na Pantovcaku... Nove zgrade nicu u svakoj ulici i najjaca gradevinska tvrtka je KUAT, ali da vidite kako grade, prestrasno, imam osjecaj da zele napraviti zgradu sto prije i odmah poceti uzimati masnu lovu, ko nasi na moru...

(Iris) Slike stana cemo vam poslati kada ga detaljno ocistimo, pospremimo i tako to...

Toma vam je sad napisao sto mu je bilo na dusi ;-) pa smo za danas gotovi s postovima - ja cu vam se javiti cim budem mogla s nekim zanimljivim izvjestajem...npr. nocni zivot (2), moda (i to ce morati doci na red prije ili kasnije), prirodne ljepote (:-)) super!!!), Green Bazaar/Zeleni bazaar/Zelena trznica (jaaaaaaaaako zivopisno - imamo i slike...) i jos mnogo toga zanimljivog...

Pusa do tada i cujemo se...

Toma & Iris :-)

petak, 3. kolovoza 2007.

Pa ne slikam zene uokolo ;-)...

Maro moj, pogledaj naslov posta...

To ces morati zaduziti Tomu... Ima zgodnih zena i kod mene u uredu, al mislim da bi me malo cudno gledale da ih pocnem naslikavati...

A grad...? Pa nije grad duhova, vjeruj mi - guzve su k'o i u Zagrebu - samo ovo su ti ono pozerske, razglednica style slike - znas, da vas nista ne ometa u gledanju nas dvoje... ;-)

hehe... Veceras i sutra idemo dalje istrazivati nocni zivot pa ce Toma dobiti u zadatak uslikati i koju zenu... Obecavam!

A za Mirjanu (moja Miki - sudrug iz KPMG-a Croatia, od iduceg tjedna stanovnica Novog nam Zelanda) - na kojeg kauboja mislis - ima ih dva... Jedan zauzet i glavu manji od tebe, a drugi...hmmm...mislim da bi mogao bit slobodan, ove godine ide u USA na magisterij...da mu dam tvoj broj...sliku...nesto trece...? ;-)

Iris :-)

Svasta pomalo...









































































































Privjet (iliti bok!)... Kak dela (Kako ide/Sto ima/Kako ste...)?

Sto kazete, jel' da sam dobra, svaki vas put naucim nesto novo (izgleda da se od iduceg tjedna vracamo u skolske kluoe i pocinjemo uciti ruski - onda cu vas tek pravo udaviti s ruskim rijecima ;-)...)!!!
Kao prvo, moram biti dobra domacica na ovom blogu i odgovoriti na vasa pitanja:

MM moj (ili Marijo, za one koji ne znaju) i Klaudia (moj sekica iz Pule), postala sam dodatne slike u engleskom izdanju ;-)

Tonka (kumica), Ado (Tomin sudrug u poslu i moj na faxu :-)) i Klaudia - Toma me (jos ;-)) nije ostavio i pobjegao (odjahao) u suton, slucajno je ispalo da smo stavili slike na kojima sam samo ja (uh, sto mi je to tesko palo...hehe...)! Ado, hvala na komplimentu (trep, trep, trep...) :-) Tonka, moramo pricat nasamo - jel' ti znas koliko kosta ta karta do Kz...? Mislim, ja mogu podnijeti trosak u jednom smjeru, al' za nazad...put pod noge pa po stepi!

I na kraju (ali ne zato manje vazni ;-)), Sinke moj i Maro (Tomini ratni drugovi...), moja preporuka je da vas dva organizirate neku turu na motorima do Kazakhstana, radnog naziva "U potrazi za kazaskim zenama...". Zene ovdje (zapamtite da zensko pise ovaj post) su jako lijepe, mislim da uopce nisu preegzoticne, sve su onak tanke (ali ne previse), tamnopute, imaju jako lijepu kozu i kosu i (velika vecina) nemaju ni mrvice celulita... A kak to znamo? Jer uvijek izgledaju kao da su jutros zaboravile komad odjece kod kuce... :-) I da, nisu niske kao ostale kosooke zene, ima ih i visih i nizih od, npr. mene!

Tak' da svi oni komentari o mom oblacenju (kao, preslobodno za Kazakhe)...mislim, nemaju bas smisla - ja se ovdje osjecam k'o redovnica, kunem se...

Inace, mala anegdota: Toma je vec poceo uciti nase kazaske prijatelje nekim pristojnim hrvatskim izrazima, poput: *brate mili*... Tak da sad ja, na primjer, idem ulicom, a Azamat ili Maulen (sto kazete na imena...hehe...?) kad vide neku "pristojno" izgledajucu zenu samo onak' u prolazu dobace "brate mili..." - a oni vam ne znaju bas dobro izgovoriti "L", to vam je neko "meko L", tak da zamislite kak' to zvuci... Strasno nesto...hihihihi...!

I da, Maro, imaju plavusa - zaboravio si da je ovo bivsa SSSR zemlja, tako da, osim kosookih zena, ima brdo nacifranih Ruskinja - ono sto sam prije govorila o modi (mislim da je moj jedini komentar bio Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!) se uglavnom odnosilio na Ruskinje... Jos nisam smogla sange pisati vam o tome hororu... ;-)

Danas mi se ne da bas puno pisati o ozbiljnim zivotnim pitanjima poput stana (za koji ste gotovo svi pitali) - to cemo u slijedecm postu - uglavnom, uselili smo se, skup je, za te pare bi u Zg-u bili Stipini susjedi, u staroj je zgradi, ali je bar blizu uredu i relativno je velik... Vise detalja u nekom od slijedecih postova...

Kad smo kod *manje ozbiljnih* tema - bili smo prosli vikend isprobati malo nocni zivot (sjecate se da sam vam pisala da idemo van - prije toga smo trebali u neki libanonski restoran, ali ipak nismo otisli, mislim da cemo ovaj vikend...).

I tako, krenuli mi s nasim prijateljem Maulenom u neki latino nightclub po imenu "Cuba", za koji svi kazu da je super, kad ono, bas i samo proslu subotu - "Ne rabotaju" (ne rade)...

Dakle, nije izgledalo bas obecavajuce na pocetku... I tako smo otisli u "Soho" ( i prvi puta koristili onaj "nazovimo-to-taxi" - mahanje rukom pokraj ceste pa tko stane... Maulen je mahao, mi smo kao "fini", iz Hrvatske, ne radimo mi to...).

U tom kaficu/nightclub-u je bend koji svira strane stvari iz '80-ih, '90-ih...super je muzika! Da vam na brzinu objasnim background nas troje koji smo bili vani:

Toma i Iris - iz Hrvatske na privremenom radu u Kazakhstanu

Maulen - Kazakh koji se sprema na jednogodisnji magisterij u Bristol, Velika Britanija

I tamo negdje oko ponoci upoznamo nekog tipa, ime mu je Guy (pazite na izgovor ;-)), koji je iz Velike Britanije, trenutno (tu noc) u Kazakhstanu, a sa stalnom adresom, ni manje ni vise, u Vlaskoj u Zagrebu!!!

Sad si procitajte jos jednom ovo gore - mislim, koja je vjerojatnost da vam se to dogodi...??? Svijet je zbilja selo (cuj sad mene, govorim k'o iskusni svjetski putnik, a osim maturalca i sopinga u Grazu, i nisam se bas nagledala stranih zemalja...)!

Mislim da je upoznavanje novih ljudi, kultura (a u tom Soho-u ima jako puno stranaca, kao i u Almaty-ju opcenito) ona najbolja stvar koju cemo niskusiti dok smo ovdje...
Taj je tip (Englez), inace iz Londona, novinar za Euromoney, putuje jako puno, izuzetno zanimljiv, zna sve zivo i sve zive (i u Hrvatskoj, i u Kazakhstanu i cijeloj ovoj regiji i u Velikoj Britaniji...). Javit ce nam se opet krajem 9.-og mjeseca, kada opet dolazi u Almaty... I da, cure moje, tip je proputovao cijeli svijet i rekao je slijedece (s onim svojim british naglaskom):

"The Croatian girls are definitely the most glamorous and most stylish women in the world! They make Italian and French women looking like Gipsy's!!!" (Mislim, zna covjek, zivi u Zagrebu, sjedi na spici, ima oci... ;-))

Rekoh, svaka ti cast, Guy, imas cugu kad dodjes u Hrvatsku! :-) (Na engleskom je to zvucalo ovako: "Oh, really...? Hmmm, interesting..." ;-))

Tu je noc imao zadatak ostati budan do 5 ujutro, kada je morao uzeti stvari iz hotela i na avion za London...pa smo mi, kao dobra i pristojna djeca, ostali s njim vani do pola 6 (mislim, ovdje vam svi kasne bar pola sata... ;-))... Maulen nas je otpratio do hotela, on je morao ustati u 9, a mi u 11 jer smo u nedjelju vec imali novi Tour de Almaty i okolica... Ali to u drugom postu!

Pusa,

vasa Iris :-)))

P.S. Obratite pozornost na slike koje sam postala - od Lada do ekskluzivnih SUV-ova, super skupih marki i lijepih zgrada, do grafita i filmskih plakata na cirilici...

utorak, 31. srpnja 2007.

English version ;-) by Iris


























Dear all!


As you know, some of you are not Croatian speaking persons, so I will sometimes put some posts in English :-)

We are now living our third week in Almaty, I could say that we are now finally used to this time, city, job and everything else...
I've put some pic's (above) - for those who haven't met him, this is Tomislav, my husband, on the streets of Almaty ;-)
The other two pic's are from one uzbeq restaurant (this is the picture painted on the wall - Aza told me this is the tipical small uzbeq city...) and view from the plane while we were flying from Istanbul to Almaty (this was our view for at least three hours - only steppe and nothing else...)!
For my ex-KPMG people from Estonia and Poland, Aza (for my Croatian readers - this is our very best friend in Almaty, he's from KPMG - on the picture with me in the restaurant and on the team-building picture from previous post) is taking care of me, he is very nice - also we have met some really nice people here - both expats and locals... I haven't seen Erni yet, he is not in Almaty now, but will be here in two weeks time, so I hope we will meet then!
I will not write so many things here like in the Croatian version - I don't know what are you interested in - so, just ask what u want to know and I'll write you...
Biiig greeting from Almaty for now!
Truly yours,
Iris :-)
P.S. Kaie, sorry for not sending you tips for your Croatian vacation (you're not mad at me, isn't it...?) - hope u r having a great time... :-)

subota, 28. srpnja 2007.

Sad ja pisem (Iris) :-)

Dragi moji...

Salem (kazakh)!

Zdravstvujte (russian)!

Sad kad smo se ispozdravljali, mozemo krenuti...

Prvo da vam se ispricam jer mi ne mozete odgovarati na kpmg mail - nesto nije bilo u redu, ali *decki iz Moskve* su to popravili (bar su trebali) pa cete mi moci odgovarati od ponedjeljka...

Dakle, za one koji ne znaju, moj vam je mail IrisMarijic@kpmg.kz

Sad smo u KPMG zgradi, ovdje je 17:26, na 9. smo katu i imamo pogled na planine prekrivene snijegom. Culi smo da je u domovini nam dragoj jaaaaako vruce - bilo je i ovdje, ali jucer je *padao snijeg u planinama* pa onda odmah zahladi u gradu (tako su nam rekli, a sudeci po izgledu vrhova planina danas ujutro, izgeda da je tako i bilo)...

Ovako, znam da vas sve zanima, ali naravno da ima milijun stvari i sitnica koje bi vam htjeli opisati pa cemo jednu po jednu...

Grad

Almaty je dosta veci od Zagreba, ali ne izgleda tako kada se vozite po njemu, nema nekih bas velikih avenija, petlji, nadvoznjaka i slicno... U gradu gotovo da nema ulice koja je bez drveca i zelenila (kad smo kod zelenila, nekima od vas je vec Toma pisao da trava - ali ne za kosenje, vec marihuana - raste pokraj ceste u poprilicnim kolicinama...)! To je super (mislim, zelenilo, ne trava ;-)), ali problem je sto vam ovdje bas i nisu upoznati s pojmom *kosilica*, *trimer*, *kosa*, *srp* ili nesto slicno pa vam je ta trava ponekad i do struka (usred grada!!!!!)... Takoder, grad je dosta prljav, ne ciste bas svagdje - uz cestu se mogu vidjeti boce, limenke i slicno... Mi smo zakljucili da bi im jedan *Zrinjevac* ili *Tekija* dobro dosli...

Da ne mislite sad da je grad uzasan - ako zanemarimo travu i cinjenicu da ima smeca uokolo, moze se reci da je grad zanimljiv, a u centru i lijep...

Kafice morate svijecom traziti, ali zato restorana i lounge barova ima na svakom uglu... Kod njih ima vrlo malo kafica u onom obliku na kakav smo mi navikli, ali tih (lounge) barova u kojima se lezi, nesto sitno se moze i jesti te gdje se (gotovo na svim *in* mjestima) puse nargile (ili, za one koji ne znaju, vodene lule s aromatiziranim duhanom) ima napretek... Naravno da je Toma, uz malu pomoc nasih novih kazakhstanskih prijatelja, odmah pusio tamo neko sumsko voce ili sta ti ja znam...

Do sada smo skoro svaki dan (mozda samo dva dana ne) bili u nekom restoranu i za rucak i za veceru, tako da nam je toga vec preko glave - zazeljeli smo se normalne kuhinje (kaze mi sad Toma *fruti di prase*) - mamaaaaaaa i tataaaaaaa, jel nas cujete?!?

Dakle, restorani u kojima smo bili su slijedeci:
1. kazaski (a ono, konji, ovce, goveda...neka cudna tijesta i ima nesto i pilica, ali od svinje ni *s*),

2. uzbeski (tu vam se sjedi na malom tepihu(?!) na podu (mislim, mozete vi i za normalni stol), hrana zacinjena, meso svih vrsta, a kao prilog vam u pozadini pjevaju uzbeske i kazaske narodne uz (vikendom) pratnju trbusnih plesacica - sta kazete, decki?),

3. gruzijski (nemam komentara - svako jelo puno kopra - ak ne znate sto je to - odite i kupite kisele krastavce, tamo ga jedino mi stavljamo!!!),

4. turski (hrana sve nesto slicna ovima svima gore + kebabi, kao obavezan dodatak na kraju vecere - nargile...),

5. kineski - standardni,

6. talijanski - jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii! moj omiljeni, ustvari ima ih nekoliko - al najbolje od svega vam je kada ime restorana (Il Patio) pise na cirilici :-)))))))))))))),

7. libanonski - tu idemo veceras pa ako prezivimo, javimo vam kasnije kako je bilo,

8. sushi barovi - nismo bili, ja alergicna na ribu i povezane proizvode,

9. belgijski - idemo uskoro,

10. te svi ostali, *normalni*, nenacionalni restorani...

eto, toliko o restoranima...

Veceras idemo upoznati i nocni zivot pa su nas vec pitali - r'n'b, latino, house...koju vrstu glazbe volimo...?! Ja sam, za sada, rekla latino pa cemo vidjeti kak ce to ispasti...

Sto se tice grada, ima jos par cudnih stvari koje mozda idu pod posebnu kategoriju *Ljudi* o kojima cemo vise pisati drugi put, ali samo da znate koje su teme pa se slobodno ukljucite:

1. Cucanje pored ceste/plocnika - nobjasnjivo puno ljudi cuci pored ceste, rekli su nam da su to uglavnom nezaposleni muskarci koje onda mozete pokupiti da vam obave neke radove kod kuce ili tako nesto...

2. Zaustavljanje auta na ulici rukom - taksiji su (za njihov pojam) skupi (neusporedivo jeftiniji nego u Zagrebu) pa vam onad veeeeeeeelika vecina ljudi, ako ne idu autobusom, samo stane uz rub ceste i lagano podigne ruku, netko im stane (odmah staju!), putnik kaze kud ide i koliko nudi (obicno ne iznad 300 tenjge-a, sto je otprilike 2.5 dolara) i onda vozac vidi jel mu je to OK ili ne...

3. Moda - mislim....aaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! O ovome bih imala malo vise komentara pa cu o tome bolje drugi put u podkategorijama - cipele, minice, nokti, dekoltei, sminka...ima se o cemu...
4. Auti - Toyote, Lexusi, Mercedesi, uz pomoc Subaru-a i BMW haraju ovim gradom... Terenci kakvi kod nas i ne postoje, i bolesno skupi vozni park!!! Ima tu i Lada i Volga, da se razumijemo, ali vrlo malo u usporedbi s turbo skupim i velikim autima... A sto se tice starijeg Mercedesa 124 - pokupovali su valjda sve zalihe koje je Mercedes imao...

5. Promet - voze tako ludo, kako ja jos nisam vidjela - uglavnom, cuvaj zivu glavu i biraj put koji podrazumijeva sto manje prelazenja ceste...!!! Semafori, zmigavci, stajanje pjesacima koji prelaze cestu, voznja gradom ISPOD skoro 100 km/h (ako nije guzva) - zaboravite...

Eto, dragi moji, mene vec prsti bole od pisanja, imate sad sto citati, a sa puno, puno, puno drugih pojedinosti i o gradu, i okolici, stanu, teambuildingu, prirodi, planinama i svemu ostalom javimo vam se slijedeci tjedan...

Pitajte sto vas zanima pa vam javimo...

I da, znam da nesto zanima sve cure: imaju sve normalne trgovine (Mango :-) plus prodaju robu iz Zare i Massimo Dutti-ja u malim buticima, sto je za mene dovoljno), ali imaju i sve ostale normalne trgovine koje imamo i mi PLUS imaju valjda sve kreatore kojih se mozete sjetiti - Armani, Gucci, Tom Ford, Roberto Cavalli, Donna Karan, Roccobarocco, Zegna, Sonia Rykel, Christian Lacroix, MiuMiu, Versace...samo recite...mada, naravno, vecina ljudi vjerojatno ne kupuje tamo. Takodjer, sto se tice kozmetike - imaju sve, kao da dodete u Martimex ili Mueller, cak i malo vise - npr. imaju neke stvari od Vichy-ja, primjerice, koje mi nemamo...

Eto, kratki izvjestaj o shopping mogucnostima...

Pisite!!!!!

P.S. Nisam pregledala sada ovaj svoj post pa, molim vas, oprostite na svim tipfelerima i pravopisnim/gramatickim greskama...

Prve fotke Kazakhstana

Dragi nasi prijatelji!!!

Tek smo otvorili Blog i testiramo neke stvari (nismo bas korisnici blogova), dakle evo vam za pocetak nekoliko slikica s Irisinog team buildinga i naseg izlaska na veceru sa dva prijatelja.